Psalms 105

1Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. 2Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva čudesa njegova. 3Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.

4Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. 5Pamtite čudesa njegova koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 6Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.

7On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. 8Pamti uvijek zavjet svoj, riječ, koju je dao na tisuću koljena,

9Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. 10To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vječni, 11Govoreći: tebi ću dati zemlju Hanansku u našljedni dio.

12Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. 13Iđahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.

14Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: 15“Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne činite zla.”

16I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. 17Posla pred njima čovjeka; u roblje prodan bi Josif.

18Okovima stegoše noge njegove, gvožđe tištaše dušu njegovu, 19Dok se steče riječ njegova, i riječ Gospodnja proslavi ga.

20Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga. 21Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše. 22Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. 23Tada dođe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu.

24I namnoži Bog narod svoj i učini ga jačega od neprijatelja njegovijeh. 25Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i činiše lukavstvo slugama njegovijem. 26Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. 27Pokazaše među njima čudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.

28Pusti mrak i zamrači, i ne protiviše se riječi njegovoj. 29Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. 30Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh.

31Reče, i dođoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem. 32Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu. 33I pobi čokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem.

34Reče, i dođoše skakavci i gusjenice nebrojene; 35I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu. 36I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova.

37Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. 38Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. 39Razastrije im oblak za pokrivač, i oganj da svijetli noću.

40Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. 41Otvori kamen i proteče voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. 42Jer se opominjaše svete riječi svoje k Avramu, sluzi svojemu.

43I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju. 44I dade im zemlju naroda i trud tuđinaca u našljedstvo. Da bi čuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.

45